OPG Rešid Selimović
51000 Rijeka; F. Matkovića 21
098/305-765 051/718-142
[email protected]
www.atos-pcelarstvo.com
članak objavljen u "Hrvatskoj pčeli" 1/2016
Liječenje varoze 17,5 % mravljom kiselinom
Uvod:
Kada sam ušao u pčelarstvo shvatio sam da je osnovna dužnost pčelara paziti da pčele budu zdrave i da ne budu gladne. Glad se nerijetko događa kada preforsiramo ili prejako razvijemo pčelinju zajednicu, a onda zbog razno-raznih razloga nema dovoljno paše ili kada izvrcamo sve što pčelice donesu ne razmišljajući o njima. Shvativši to pazim na vrijeme i način razvijanja zajednica te na pašne uvjete i po potrebi ih nadohranjujem. Pored toga već tijekom kolovoza pratim vrstu i količinu meda koje unose i razmišljam na ćemu će mi pčele zimovati. Po potrebi dohranjujem društva u svrhu popunjavanja zimskih zaliha i razrijeđivanje određenih vrsta medova, radi spriječevanja brze kristalizacije u saću. Kako sam vrlo lako riješio problem gladi s pažnjom sam se posvetio bolestima. Sa većinom pčelinjih bolesti borim se tako da održavam društva stalno snažnima (pripajanjima i mjenjanjem matica) i jako pazeći na higijenu opreme, pčelinjaka i pojilica. Pored toga dogovorio sam sa svojim pčelarskim povjerenikom da neće pustiti ni jednog selećeg pčelara blizu mojih stacionara bez da mu on i ja skupa pregledamo pčelu prije nego doseli istu. Na taj način sam do sada izbjegao uočljive pojave bilo kakve bolesti u svojim košnicama osim varoze.
Varoza je zarazna, nametnička bolest pčela i poklopljenog pčelinjeg legla koju uzrokuje grinja Varroa destructor. U današnje vrijeme u našim krajevima vjerovatno ne postoji košnica sa pčelama koja nije zaražena varozom, tj. invadirana Varrom. Saznavši to, shvatio sam da je to jedna od mojih najvećih briga. Stoga sam proučavao načine liječenja. S obzirom da se pčelarstvom bavim uglavnom iz ljubavi, te da pčelinje proizvode koje sakupim, koristi moja obitelj i moji prijatelji u obzir za lječenje dolazila su samo ekološka sredstva. Koristio sam komercijalni pripravak timola koji smo dobili preko pčelarskog saveza. Isti nije dao gotovo nikakve rezultate pa sam od njega odustao. Koristim mliječnu kiselinu raspršivanjem po pčeli nakon što je ometačem otresem sa okvira prilikom vrcanja. Kakve to direktne rezultate na varrou ima ne znam. S obzirom da sam primjetio da ovakvo špricanje pčeli uopče ne škodi, te da primjenjujuči kiselinu na ovaj način ne unosim kiselinu direktno u košnicu i dalje upotrebljavam 15% mliječnu kiselinu po pčeli prilikom vrcanja. U doba kada nema legla najčešće između Božića i Nove godine tretiram pčele oksalnom kiselinom. Napravim sirup od 600 g šećera i 600 g destilirane vode od čega se dobije cca 1L sirupa. U to dodam 35 g oksalne kiseline te smjesu ugrijem na 38ᶿC i stavim u termos bocu. Pomoću aplikatora kapam 5 ml sirupa sa oksalnom po punoj ulici pčela, s time da na prvu i zadnju ulicu koje nisu skroz pune stavim cca 3 ml. 1L ovog sirupa sa oksalnom kiselinom dovoljna je za cca 25 jakih društava.
Odluka i način upotrebe 17,5 % mravlje kiseline:
Od ekoloških sredstava za liječenje varoze ostala mi je još samo mravlja kiselina. Kako je upotrebiti? Dobivao sam razne savjete koji su se uglavnom svodili na liječenje sa 60 % otopinom mravlje kiseline u kupljenim gotovim ili spužvastim improviziranim aplikatorima. To mi se to činilo problematičnim iz više razloga. Zbog temperaturnih oscilacija okoline koje dovode do različitog hlapljenja pa samim tim i do promjene koncentracije kiselinskih para u dijelovima košnice. Kapanje ovako jake kiseline po metalnim mrežicama košnice sigurno bi uzrokovalo oštečenje istih. Također, učinilo mi se problematičnim to što na taj način koristi kao kratkotrajna šok terapija, a ne kao dugotrajno liječenje. Navedeno kao i informacija pojedinih kolega pčelara da su im ponekad i poneke matice pobjegle zbog ovakve upotrebe kiseline odlučio sam se da probam upotrijebiti blažu koncentraciju u dužem periodu. Pošto nisam mogao naći nikakvu literaturu o liječenju kiselinom u podnici konzultirao sam se sa dva iskusna i jaka pčelara iz regije koji su koristili 15% kiselinu u kadicama ubačenim iznad podnice. Dok su mi objašnjavali način razrjeđivanja koncentrata shvatili smo da su oni zabunom (misli su da su kupili 65% koncentrat, a dobili su 85%) koristili 23,5% mravlju kiselinu u podnici protekle dvije godine. Nisu imali nikakvih problema ni gubitaka zbog toga. Ohrabren time odlučio sam se za upotrebu 17,5 % mravlje kiseline. Na svojim antivaroznim podnicama, umjesto kontrolnog lima na dnu, postavio sam bijelu plastičnu foam ploču. Na nju sam, silikonom zalijepio pravokutni profil 15x15 mm, tako da sam dobio posudu u koju stane preko 2 L tekućine. Potom sam u istu nasuo jednu litru 17,5 % mravlje kiseline. Prvu litru stavio sam 15. kolovoza. Već drugi dan uočio sam pad varroe. Nakon 15 dana dopunio sam sve posude sa cca 0,7 L mravlje kiseline, koliko je izhlapilo tako da u svakoj opet bude cca 1 L. Ponovno sam dopunio kiselinu nakon 15 dana sa ovaj put cca 0,5 L po košnici. Valjda je zbog nešto niže vanjske temperature hlapljenje bilo nešto sporije početkom rujna nego krajem kolovoza mjeseca. Sa tretmanom sam završio 1. listopada.
Dokaz djelotvornosti:
Prijatelj sa Krka je dugogodišnji pčelar, koji se predprošle godine sa LR stacionara prebacio na pčelarenje kamionom sa AŽ košnicama. Večinu LR-ki je prodao ili zamjenio za opremu. Tako sam i ja 01. kolovoza 2014.g došao u posjed 4 njegove košnice sa osrednje jakim društvima iz jedne krčke šumice. I njemu je u toj šumici na Krku ostalo nešto LR-ki. Sve su pčelinje zajednice i one koje sam ja odvezao i one koje su ostale na Krku bile tretirane sa po jednom „paštetom“ proizvoda na bazi timola. Ja sam svoje 15. kolovoza podvrgno liječenju sa 17,5 % mravljom kiselinom u podnici po postupku koji sam prije opisao. Liječio sam ih ravno 45 dana. Moj prijatelj nakon „paštete“ timola nije više ničim tretirao pčelu. 02. listopada zapalio sam u svojim košnicama testni papirić sa amitrazom. U košnicama koje sam dovezao sa Krka na testu je palo cca 10 do 15 jedinki varroe. Potom sam se uputio na Krk i isti dan obavio test amitrazom kod prijatelja u košnicama koje su ostale u šumici. Bio je takav pad da to nismo mogli vjerovati. Palo je preko 2000 komada po košnici. On je nakon toga nastavio liječiti pčelu amitrazom još dugo.
Iz navedenoga je vidljivo da su jednako zaražene pčelinje zajednice koje su u početku 15. kolovoza imale isti startni broj varroe, za mjesec i pol dana, 02. listopada bile u savim razlićitom stanju. Pad od 10 do 15 jedinki varroe po košnici koja je dugotrajno tretirana 17,5 % mravljom kiselinom na test amitrazom je donekle prihvatljiv, za razliku od gotovo 2000 komada po netretiranoj košnici, što je ravno katastrofi.
Pored toga navest ću da sam prilikom kontrole kiseline u podnici u istoj pronašao dosta utopljenih ličinki kao i samih jedinki voskovog moljca. Mravi više nisu mogli šetati podnicom. Pelud, nečistoća i varroa koji padaju na podnice između ulica na ovaj način padaju u kiselinu pa se ne lijepe za podnice koje se puno lakše čiste, a varroa se utapa.
I prošle i ove godine na taj način tretirao sam stotinjak pčelinjih zajednica na svojim pčelinjacima i ni na jednoj nisam primjetio probleme uzrokovane ovakvim tretmanom. Prilikom prvog stavljanja kiseline u podnicu pčele se uznemire i jako pojačaju intenzitet i snagu zujanja ali se vrlo brzo, kroz cca 10 do 15 sekundi umire. Kod doljevanja kiseline reakcije gotovo da i nema. Prilikom vađenja kiseline iz košnica na kraju tretmana, zbog testiranja, dio iste sam prolio po kamenu vapnencu. To sam probao i sa svježe pripremljenom 17,5 % kiselinom. Reakcija pjenjenja i šuštanja je bila ista u oba slučaja. Iz toga se može zaključiti kako prilikom tretmana hlapi kompletna otopina kiseline, a ne samo voda ili samo kiselina iz nje, tako da je koncentracija kiseline konstantna tokom cijelog tretmana.
Priprema i cijena pripravka:
Mravlju kiselinu kupujem u koncentraciji od 85% u pakiranju od 25 L. Cijena sa PDVom je oko 400,00 kn za pakiranje od 25 L.
U 20 L vode dodajem 5 L 85 % mravlje kiseline (nikad VUK) i dobijem 25 L 17,5% mravlje kiseline prilikom čega obraćam pažnju da je 85 % kiselina jako agresivna. Zbog toga kod njenog razrijeđivanja obavezno nosim debele gumene rukavice i zaštitnu masku. Kada se 85% mravlja kiselina razrijedi u 17,5 % tada više nije tako problematična za rukovanje.
Od 25 L 85 % mravlje kiseline dobije se 125 L 17,5 % kiseline što mi je dostatno za 45 dana tretiranja 56 košnica . 1 L+0,7 L+0,5 L=2,2 L po košnici. Cca. samo 7,14 kn po košnici godišnje.
Zbog svega navedenog i nastavit ću tretirati svoje pčelinje zajednice 17,5 % mravljom kiselinom u podnici što preporučujem i ostalim pčelarima.
Okvirima nikad kraja – ili…
Okvirima nikad kraja – ili…
OPG Rešid Selimović
51000 Rijeka; F. Matkovića 21
098/305-765 051/718-142
[email protected]
www.atos-pcelarstvo.com
članak objavljen u "Hrvatskoj pčeli" 2/2016
Okvirima nikad kraja – ili…
Bilo da smo hobisti ili profesionalni pčelari svi ćemo se složiti da je pčelarenje predivna djelatnost. Cijelu sezonu usprkos vručinama, trudu i umoru uživamo u radu sa pčelama i jedva čekamo otići na pčelinjak. Ali preduvjeti za dobro i mirno pčelarenje su pravovremena nabava, izrada i poravak opreme koja zna biti dugotrajna i naporna. Jedan od najmukotrpnijih poslova meni osobno je izrada i ožičavanje okvira.
Da bi si taj posao olakšao razvio sam neka pomagala koja su mi uveliko olakšala, pojeftinila i ubrzala izradu i ožičavanje okvira.
Kao prvo okvire kupujem nesastavljene u letvicama. Tako su jeftiniji lakše ih bušim i stavljam zakovice te sve spojeve dodatno učvšćujem ljepilom što kod većine kupljenih sastavljenih okvira nije učinjeno. Predstavit ću vam izrađena pomagala i način rada sa njima. Sklapajući okvire na ovaj način utrošim prosječno oko 5 minuta po „užičanom“ okviru sa zakovicama.
Bušenje rupica i stavljanje zakovica.
Prvo pomagalo su mi podložna daska i šablona za bušenje bočnih stanica okvira. Na dasku sam zabio 3 čavla koji mi služe kao držači bočnice okvira. U tako postavljene držače stavim 4 bočnice, na njih postavim inox šablonu te bušim po rupama na šabloni. Pošto nemam stupnu bušilicu bušim sa ručnom baterijskom, jer je lakša za držanje u ruci cijeli dan nego strujna. Prilikom rada ručnim bušilicama treba paziti da se iste drže okomito da bi sve bočnice bile jednako probušene. Kako su standardne zakovice širine 3 mm, rupce bušim svrdlom 2,8 mm. Izbušim 200 bočnica u jednoj seriji, jer mi je to dovoljno za sklapanje 100 okvira. Okvire radim 100 po 100 da mjenjam operacije i ubijem monotoniju istog posla. Nakon što su sve rupice izbušene postavljam zakovice. Za postavljanje zakovica napravio sam šilo malom brusilicom od starog izvijača i isto namagnetizirao. Za namagnetizirati šilo dovoljno ga je protrljati par puta u neki stalni magnet. Magnetizranim šilom zakovice jednu po jednu utiskujem u već izbušene rupice. Nakon što su zakovice postavljene u bočnice pristupam sklapanju okvira.
51000 Rijeka; F. Matkovića 21
098/305-765 051/718-142
[email protected]
www.atos-pcelarstvo.com
članak objavljen u "Hrvatskoj pčeli" 2/2016
Okvirima nikad kraja – ili…
Bilo da smo hobisti ili profesionalni pčelari svi ćemo se složiti da je pčelarenje predivna djelatnost. Cijelu sezonu usprkos vručinama, trudu i umoru uživamo u radu sa pčelama i jedva čekamo otići na pčelinjak. Ali preduvjeti za dobro i mirno pčelarenje su pravovremena nabava, izrada i poravak opreme koja zna biti dugotrajna i naporna. Jedan od najmukotrpnijih poslova meni osobno je izrada i ožičavanje okvira.
Da bi si taj posao olakšao razvio sam neka pomagala koja su mi uveliko olakšala, pojeftinila i ubrzala izradu i ožičavanje okvira.
Kao prvo okvire kupujem nesastavljene u letvicama. Tako su jeftiniji lakše ih bušim i stavljam zakovice te sve spojeve dodatno učvšćujem ljepilom što kod većine kupljenih sastavljenih okvira nije učinjeno. Predstavit ću vam izrađena pomagala i način rada sa njima. Sklapajući okvire na ovaj način utrošim prosječno oko 5 minuta po „užičanom“ okviru sa zakovicama.
Bušenje rupica i stavljanje zakovica.
Prvo pomagalo su mi podložna daska i šablona za bušenje bočnih stanica okvira. Na dasku sam zabio 3 čavla koji mi služe kao držači bočnice okvira. U tako postavljene držače stavim 4 bočnice, na njih postavim inox šablonu te bušim po rupama na šabloni. Pošto nemam stupnu bušilicu bušim sa ručnom baterijskom, jer je lakša za držanje u ruci cijeli dan nego strujna. Prilikom rada ručnim bušilicama treba paziti da se iste drže okomito da bi sve bočnice bile jednako probušene. Kako su standardne zakovice širine 3 mm, rupce bušim svrdlom 2,8 mm. Izbušim 200 bočnica u jednoj seriji, jer mi je to dovoljno za sklapanje 100 okvira. Okvire radim 100 po 100 da mjenjam operacije i ubijem monotoniju istog posla. Nakon što su sve rupice izbušene postavljam zakovice. Za postavljanje zakovica napravio sam šilo malom brusilicom od starog izvijača i isto namagnetizirao. Za namagnetizirati šilo dovoljno ga je protrljati par puta u neki stalni magnet. Magnetizranim šilom zakovice jednu po jednu utiskujem u već izbušene rupice. Nakon što su zakovice postavljene u bočnice pristupam sklapanju okvira.
Sklapanje okvira
Sklapanje okvira riješio sam tako da sam izradio šablonu-držač za sklapanje 10 okvira. Ideju mi je dao kum sa Krka (hvala mu). Tijelo šablone je polunastavak, ili nastavak prerezan po pola, pa radite odmah 2, za sebe i kolegu. Na tom polunastavku izbušite (bušilicom i ubodnom pilom) 2 para pravokutnih otvora. Za držače bočnica napravio sam 2 letve koje odgovaraju izbušenim rupama. Pored toga potrebno je zaljepiti i par malih letvica u polunastavak da okviri budu stisnuti i da ne plešu prilikom ljepljenja i klamanja. Na kraju bi bilo zgodno napraviti i nožice da se još malo olakša rad.
U izrađenu šablonu ubacim sa svake po 10 bočnica pazeći da zakovice budu okrenute prema van. Zatim nanesem ljepilo na unutarnju stranu vrhova izfrezanog dijela ukvira po kap na svaku stranu da se ucijedi u utor i postavimo donju letvicu okvira. Za ljepljenje koristim ljepilo za drvo za oznakom D3 ili D4 jer su to vodootporna ljepila. Sada okrećem šablonu i ponovo nanosim ljepilo na unutarnju stranu vrhova izfrezanog dijela bočnica. Sada postavljam satonoše. U slučaju da postavljanje satonoša malo zapinje pomognem se gumenim čekićem. Nakon što sam provjerio kako su okviri posloženi iste učvrstim klamericama. Satonošu učvršćujem kroz bočnicu, a donju letvicu kroz nju samu. Sada vadim letve koje su držale okvire i okvire slažem u prazan nastavak. S ovom šablonom uspješno radim LR i Farrar okvire.
Sklapanje okvira riješio sam tako da sam izradio šablonu-držač za sklapanje 10 okvira. Ideju mi je dao kum sa Krka (hvala mu). Tijelo šablone je polunastavak, ili nastavak prerezan po pola, pa radite odmah 2, za sebe i kolegu. Na tom polunastavku izbušite (bušilicom i ubodnom pilom) 2 para pravokutnih otvora. Za držače bočnica napravio sam 2 letve koje odgovaraju izbušenim rupama. Pored toga potrebno je zaljepiti i par malih letvica u polunastavak da okviri budu stisnuti i da ne plešu prilikom ljepljenja i klamanja. Na kraju bi bilo zgodno napraviti i nožice da se još malo olakša rad.
U izrađenu šablonu ubacim sa svake po 10 bočnica pazeći da zakovice budu okrenute prema van. Zatim nanesem ljepilo na unutarnju stranu vrhova izfrezanog dijela ukvira po kap na svaku stranu da se ucijedi u utor i postavimo donju letvicu okvira. Za ljepljenje koristim ljepilo za drvo za oznakom D3 ili D4 jer su to vodootporna ljepila. Sada okrećem šablonu i ponovo nanosim ljepilo na unutarnju stranu vrhova izfrezanog dijela bočnica. Sada postavljam satonoše. U slučaju da postavljanje satonoša malo zapinje pomognem se gumenim čekićem. Nakon što sam provjerio kako su okviri posloženi iste učvrstim klamericama. Satonošu učvršćujem kroz bočnicu, a donju letvicu kroz nju samu. Sada vadim letve koje su držale okvire i okvire slažem u prazan nastavak. S ovom šablonom uspješno radim LR i Farrar okvire.
Užičavanje ukvira
Za ožičavanje okvira, mene su učili da se žica prvo reže na mjeru zatim provlači kroz rupice i na kraju zateže rukom sa kožnom rukavicom. Taj način bio je jako spor, imao sam dosta škart žice i boljele su me ruke. Potom sam probao zatezati žicu raznoraznim zatezačima sa tržišta i ni sa ćim nisam bio zadovoljan. To me natjeralo da osmislim i napravim šablonu za provlačenje i zatezanje žice. Na jednu ploču (iveral, panel ili slično) postavio sam 4 vijka (može i čavla) koji mi drže okvir. Zabio sam i jedan veći vijak koji mi drži kalem od 1 kg inox žice 0,4 mm. Pomoću 2 vezice pričvrtio sam komad cjevčice koji mi drži žicu da se ra razmota kada je odrežem. Pored navedenog napravio sam i polukrugove koji mi pomažu za uvlačenje žice u okvir. Polukrugovi se mogu napreviti od drveta ili od komada plastične cijevi kao što sam i ja napravio. Nephodni su da bi se žica mogla uvući kroz zakovice i postaviti u okvir bez zapinjanja. Kada je priprema gotova u predviđeno mjesto postavim okvir u kojem su već izbušene rupice i postavljene zakovice. Na okvir zabijam 2 čavlića na koje ću vezati početak i kraj žice. Zatim uz okvir prislanjam polukrugove i provlačim žicu. Žicu vežem za gornji čavlić i okrečući kalem počinjem zatezanje žice. Kada sam lagano zategnuo žicu vadim polukrugove od gornjeg prema donjem stalno dotežući kalem. Kada sam izvadio polukrugove, nastavim natezanje žice desnom rukom okrečući kalem, a lijevom zatežem žicu po žicu „sviram gitaru“. Kada je žica dobro zategnuta zamotam je oko donjeg čavlića i odrežem. Ja na svom zatezaču zatežem žicu na LR i Farrar okvire. Takve zatezače napravio sam i prijateljima, a za AŽ okvire sam napravio zatezače po potpuno istom sistemu, samo su dimenzije nosača okvira (položaj vijaka) i raspored polukrugova malo drugačiji. Ovo su zatezači za vodoravno užičavanje, kako ja radim. Za okomito bi trebalo drugačije postaviti nosač okvira (čavle) i napraviti više polukrugova.
Izrada ovih pomagala je jednostavna i jeftina i nadam se da ćete probati. Kada jednom probate neće vam biti jasno kako ste prije sklapali okvire bez ovih pomagala.
Medno !
Za ožičavanje okvira, mene su učili da se žica prvo reže na mjeru zatim provlači kroz rupice i na kraju zateže rukom sa kožnom rukavicom. Taj način bio je jako spor, imao sam dosta škart žice i boljele su me ruke. Potom sam probao zatezati žicu raznoraznim zatezačima sa tržišta i ni sa ćim nisam bio zadovoljan. To me natjeralo da osmislim i napravim šablonu za provlačenje i zatezanje žice. Na jednu ploču (iveral, panel ili slično) postavio sam 4 vijka (može i čavla) koji mi drže okvir. Zabio sam i jedan veći vijak koji mi drži kalem od 1 kg inox žice 0,4 mm. Pomoću 2 vezice pričvrtio sam komad cjevčice koji mi drži žicu da se ra razmota kada je odrežem. Pored navedenog napravio sam i polukrugove koji mi pomažu za uvlačenje žice u okvir. Polukrugovi se mogu napreviti od drveta ili od komada plastične cijevi kao što sam i ja napravio. Nephodni su da bi se žica mogla uvući kroz zakovice i postaviti u okvir bez zapinjanja. Kada je priprema gotova u predviđeno mjesto postavim okvir u kojem su već izbušene rupice i postavljene zakovice. Na okvir zabijam 2 čavlića na koje ću vezati početak i kraj žice. Zatim uz okvir prislanjam polukrugove i provlačim žicu. Žicu vežem za gornji čavlić i okrečući kalem počinjem zatezanje žice. Kada sam lagano zategnuo žicu vadim polukrugove od gornjeg prema donjem stalno dotežući kalem. Kada sam izvadio polukrugove, nastavim natezanje žice desnom rukom okrečući kalem, a lijevom zatežem žicu po žicu „sviram gitaru“. Kada je žica dobro zategnuta zamotam je oko donjeg čavlića i odrežem. Ja na svom zatezaču zatežem žicu na LR i Farrar okvire. Takve zatezače napravio sam i prijateljima, a za AŽ okvire sam napravio zatezače po potpuno istom sistemu, samo su dimenzije nosača okvira (položaj vijaka) i raspored polukrugova malo drugačiji. Ovo su zatezači za vodoravno užičavanje, kako ja radim. Za okomito bi trebalo drugačije postaviti nosač okvira (čavle) i napraviti više polukrugova.
Izrada ovih pomagala je jednostavna i jeftina i nadam se da ćete probati. Kada jednom probate neće vam biti jasno kako ste prije sklapali okvire bez ovih pomagala.
Medno !